Bazga - prirodni lijek

Bazga ( Sambucus nigra) ili zova 

U dobra, stara vremena, najbliže kući rastao je grm bazge. 

"Ne bi smjelo biti kuće u kojoj žive ljudi, a da joj kućni prijatelj u blizini ne bude bazga.", poručuje Kneipp 

Od bazge se upotrebljava, prije svega, cvijet koji se suši za čaj. Djelovanje bazginog čaja cijeni se zbog jačanja obrambenih snaga organizma i kao izvrsno sredstvo za znojenje koje uvijek treba imati pri ruci čim se pojave prvi simptomi gripe ili prehlade. 

Čaj od bazge

Vrhom puna žličica cvjetova bazge prelije se sa dva decilitra vrele vode, ostavi poklopljeno deset minuta da odstoji, a zatim se što je moguće toplije popije i odmah legnemo u krevet i dobro se pokrijemo. Uz dvije vruće šalice čaja od bazge možemo na taj način provesti kuru znojenja koja će izliječiti mnoge prehlade i gripu već na samom početku.

Isti efekat možemo postići uz čaj od jednake količine cvjetova bazge i lipovog cvijeta koji će još pripomoći kod upale grla.

Ako čaju dodamo još i malo kamilice, usput ćemo izliječiti i tegobe sa želucem koje se često pojave prilikom viroza i prehlada.

Savjet:

U nijedan čaj koji koristimo kao lijek nikada ne smijemo stavljati šećer, pogotovo ne surogate kao što je umjetni šećer. Čaj je najbolje piti bez ikakvih dodataka, a ako netko baš želi popraviti okus čaja, dozvoljeno je staviti malo meda.

Sirup ili sok od bazge

Sastojci:

• 30 velikih cvjetova bazge
• 2 kg kvalitetnog meda 
• 3 litre vode
• sok od 4 limuna 
  

Priprema:

• 30 velikih cvjetova bazge prelijemo s 3 litre vode i pustimo da stoji u vodi oko 24 sata
• Dobro procijedimo i u tekućinu umiješamo 2 litre kvalitetnog meda. 
• Kuhamo na laganijoj vatri oko 4 - 5 minuta, uz često miješanje dok ne zakipi.
• Maknemo s vatre, dodamo sok od 3 ili 4 limuna i spremamo u pripremljene boce.
• Sok ( sirup) od bazge čuvamo na hladnom i tamnom mjestu. 

Med i čuvarkuća protiv mioma na maternici i cista na jajnicima

Čuvarkuća se naziva “uvijek živuća” što znači da je neuništiva bez obzira na uvjete kojima je okružena. Gdje raste čuvarkuća i razmnožava se tu svoju “uvijek živuću” i neuništivu energiju prenosi i na kuću i domaćinstvo.

Grci i Rimljani su sadili čuvarkuću pored drugih biljaka da ih zaštite od gusjenica, raznih insekata i štetočina, a Karlo Veliki (a kasnije i njegov sin Ljudevit Pobožni) su naredili svojim podanicima da između 72 biljke koje su obavezni da sade na njivama i vrtovima bude i čuvarkuća.

Čuvarkuća je višegodišnja biljka, visoka 10– 60 cm. Ima debele sočne listove složene u rozetu. Zalijeva se veoma malo, kao kaktus. Ako je čuvarkuća zasađena u dvorištu nije ju potrebno zalijevati. Cvjeta od mjeseca srpnja do listopada i u tom periodu se mogu skupljati njeni listovi za čajeve i druge ljekovite preparate.

Svježe iscijeđeni ljekoviti sok od čuvarkuće: Ovaj sok liječi opekotine, ujed insekata, kurje oči i bradavice, pjege i fleke od sunca, herpes te ispucanu kožu.

Sok pomaže i kod upale zubnog mesa, upale uha i grla.

Čaj od čuvarkuće pospješuje izlučivanje mokraće, pomaže kod obilne i bolne menstruacije i dizenterije.

Čaj od čuvarkuće – Priprema čaja

Za pripremu čaja je potrebno: 2 žličice usitnjenih listova čuvarkuće i 1 čaša vrele vode.

Priprema: 

• Listove preliti sa vrelom vodom, ostaviti da odstoji 2 sata, procijediti i piti 1/4 čaše, 4 puta na dan prije jela.
  

Med i čuvarkuća kao prirodni lijek

Potrebno vam je: 500 grama domaćeg meda i 300 grama listova čuvarkuće.

Priprema lijeka: Čuvarkuća se samelje i pomiješa sa medom. Ostaviti da odstoji nekoliko dana.

Konzumira se žličica smjese na prazan stomak i nakon toga se ne jede ništa 2 sata. Zimi zbog smanjene fizičke aktivnosti dolazi do povećanog zadržavanja štetnih materija u organizmu. Smjesa od čuvarkuće i meda ubrzava metabolizam i čisti tijelo od toksina. Također se koristi i kod srčanih mana po preporuci ruskih ljekara. Dokazano je da uspješno liječi miome na maternici i ciste na jajnicima.

Mast od čuvarkuće se priprema na sljedeći način

Potrebno vam je: 1 šaka sitno isjeckanih listova čuvarkuće i 200 grama masti.

U jednoj posudi se pomiješaju svi sastojci. Na laganoj temperaturi se mast otopi (bez kuhanja) čim se otopi skloni se sa vatre i ostavi 12 sati da odstoji. Poslije toga se mast ponovo lagano zagrije da postane tekuća, procijedi se i pretoči u teglicu. Čuvati u hladnjaku ili na hladnom mjestu.

Mast od čuvarkuće je ljekovita za: 

• Rane koje su nastale od udarca i prignječenja, 
• zagnojene rane koje neće dugo da zarastu, 
• otoke i protiv sunčevih pjega i fleka na koži, 
• ubode insekata i fistule. 

Mladi luk čini čuda

Alternativna medicina mladi luk smatra iznimno vrijednom i zdravom namirnicom koja djeluje na tijelo iznutra i izvana.

Osim što pomaže kod krvnog tlaka i prehlade, mladi luk ima protuupalna svojstva, te djeluje protiv gljivica, umora i stresa. No osim što je cijenjen u prehrani mladi luk vrlo je učinkovit i na druge načine.

Upala grla

• Izrežite luk na komadiće, a možete mu dodati i naribanog đumbira i soli te sve zajedno stavite u platnenu vrećicu ili krpu te zagrijte. Toplu kompresu umotajte u još jednu krpu ili ručnik te stavite na upaljeno područje (grlo, prsa, dlanove ili leđa).
  

Natečene noge

• Mladi luk kuhajte nekoliko minuta. Blenderom ga izmiksajte (ako treba dodajte vrlo malo vode), dok se smjesa ne pretvori u pastu. Takvom pastom namažite natečene dijelove nogu. Ovaj recept koristi se već stotinama godina i vrlo je učinkovit. 
  

Šmrkavi nos

Zgnječite luk i njegovim sokom natopite vatu ili blazinice. Namoženu vatu ili blaznice stavite na nos i područje sinusa. 

Grah - štiti od raka i srčanih bolesti

Grah je jednogodišnja biljka iz porodice mahunarki koja je stigla iz Amerike u Europu u 16. stoljeću zajedno s krumpirom i kukuruzom. Razlikujemo mladi i suhi grah. Mladi grah je dostupan nekoliko mjeseci godišnje, dok je suhi uvijek.

Grah posjeduje iznimnu energetsku vrijednost te sadrži gotovo sve esencijalne aminokiseline. Pored toga sadrži lecitin te minerale dušik, kalij, kalcij, željezo, fosfor, magnezij, cink i natrij. Predstavlja odličan izvor bjelančevina a za razliku od drugih izvora grah ima malo masti, te ne sadrži one zasićene kao ni kolesterol.

Odličan je izvor dijetalnih vlakana koja doprinose osjećaju sitosti održavajući nivo šećera u krvi stabilnim. Od vitamina odličan je izvor folne kiseline, tiamina, piridoksina (B6), vitamina K, riboflavina (B2), pantotenske kiseline i niacina (B3).

Može se reći da je grah superhrana, s obzirom na to da grah sadržava u jednom vlakna, proteine i antioksidante. Snižava kolesterol, regulira šećer u krvi i proizvodnju inzulina s obzirom na nizak glikemijski indeks i složene ugljikohidrate koji se polako probavljaju, dobar je za zdravlje probavnog trakta i štiti od raka, a pogotovo onog debelog crijeva.

Obzirom da sve vrste graha od kojih mnoge možete naći i u našem podneblju poput zelenčeka, trešnjevca, crvenog, bijelog i crnog graha sadrže vrlo malo masnoća i kalorija, preporučljivo ga je jesti čim više, a osobito se preporučuje dijabetičarima te ostalima koji žele regulirati tjelesnu težinu.

Grah dokazano smanjuje i rizik od srčanih bolesti zbog prirodno niskog udjela masnoće, izostanka zasićenih masnoća i trans-masti i to do čak 82 posto. Folna kiselina se isto tako nalazi u grahu, a iznimno je važna za trudnice te povoljno utječe i na mentalno zdravlje zbog vitamina tiamina koji sudjeluje u proizvodnji energije i sintezi acetilkolina, neurotransmitera za pamćenje. 

Preporučavamo slijedeće blogove:

Zdravlje iz prirode

Bolsti i prirodni lijekovi

Namirnice i zdravlje

Rajčicom protiv problema s prostatom

Muškarci mogu imati izuzetno ozbiljnih problema s prostatom, a rajčica se pokazuje kao idealna prevencija.

Rajčica već imenom podsjeća na sve blagodati koje pruža njen sočan plod, a najnovije istraživanje provedeno na australskom Sveučilištu Queensland dodalo je još jednu veliku korist ionako podugačkoj listi.

Kako su zaključili znantvenici, antioksidans koji čini rajčicu crvenom, likopen, smanjuje proširenje prostate, a posljedično i pritisak na mjehur. Što to znači muškarcima koji zbog problema s prostatom moraju stalno na toalet u bilo koje doba dana i noći, lako je zamisliti.

Istraživanje je pokazalo da likopen smanjuje potrebu za odlaskom u toalet za trećinu, što je značajno poboljšanje, zaključili su znanstvenici nakon tromjesečnog ispitivanja učinka likopena. 

Do sada je likopen već dokazao blagotvorne učinke na kardivaskularne bolesti, rak prostate i moždani udar, a ovo istraživanje samo zaokružuje sliku superhrane kakva rajčica jest. 

Nemojte zaboraviti, rajčica koja je proizvedena na prirodni način, bez upotrebe raznih kemijskih zaštitnih  srestava je idealna prevencija za probleme s prostatom.

Rotkvice - prirodni lijek

Riječ rudhira na sanskrtu, ili rude, rudo ili reod na saksonskom, znače krv ili obojiti crvenim, a otud potječe naziv ove povrtne biljke, definiran bojom njena korijena. Rotkvice rastu u vezicama zajedno s lišćem, a uz povrtnicu ili crnu rotkvu, pripadaju istoj botaničkoj porodici kao i repa, koraba i kolerabica. Smatra se da rotkvica potječe iz južne Azije i da možda ima podrijetlo od divlje vrste Raphanus raphanistrum, koja raste uz obale Mediterana, a intenzivno se uzgajala u Egiptu u doba faraona. Kao prastara kulturna biljka, uzgajala se u Kini pred više od 3000 godina, a naročito su je cijenili Grci i Rimljani. U Francuskoj nije kultivirana sve do 16. stoljeća, a danas se najviše uzgaja u regiji Loire, gdje je dostupna tijekom čitave godine. Rotkvica spada u rijetke biljke koje nakon 20-30 dana sijanja daju vrlo jedar, sočan i hrustav korijen, ukusnog, pomalo reskog okusa. Rotkvica ima sličan biokemijski sastav kao i crna rotkva, ali sadrži puno manje gorušičine kiseline, i upravo je zbog toga ukusnija i lakše probavljiva.

Lako su probavljive, izvrstan su izvor vitamina C, a osiguravaju i prilično obilnu količinu kalija, folata i dijetalnih vlakana. Djeluju i na izlučivanje sluzi iz dišnih organa pa se preporučuju jesti pri prehladi, gripi, dišnim infekcijama i kašlju, a smanjuju i glavobolju. Svi oni koji se bore s kilogramima neka je uvrste na svoj meni jer nemaju puno kalorija, a brzo zadovoljavaju glad.

Ne gule se, a kada se izrežu na kriške, ne smiju dugo stajati jer gube aromu i vitamine. Zbog svoje hrskave strukture idealne su u svim hladnim i toplim salatama, sendvičima, tjestenini, a dobre su i u kombinaciji s egzotičnim voćem. Mogu se i pirjati, čime im crvena boja prelazi u ljubičastu, te glazirati i kao takve poslužiti uz mesno pečenje. Pomiješane sa sirom i začinskim biljem mogu biti izvrstan namaz za kruh, a od njih se uz dodatak luka, peršina, limunova soka, maslinova ulja, soli i papra može načiniti relish.

Ima ih u svim nijansama crvene, mogu biti i ljubičaste, crveno-bijele i potpuno bijele. Kakve god boje kupili, ne bacajte njezine listove jer su i oni jestivi. Listovi rotkvice mogu se poslužiti kao samostalna salata ili u kombinaciji s drugim lisnatim salatama, kao krem-juha, a mogu se pripremiti i kao prilog uz meso ili ribu poput blitve ili špinata. 

Svjež sok dobiven od rotkvice stari je narodni lijek, a pomaže kod izlučivanja žuči i veoma je dobar za liječenje upale žučnog mjehura. Povoljno djeluje na izlučivanje sluzi iz dišnih organa, te se preporučuje kod bronhitisa, prehlade, gripe, dišnih infekcija, te kašlja. Smanjuje glavobolju. Ne preporuča se osobama koje imaju upalu sluznice, želuca i crijeva, čir na želucu, kao ni bubrežnim bolesnicima.

Na 100 g rotkvica sadrži:

• Kalorije: 16 kcal

• Vitamin C: 14,8 mg

• Kalij: 146 mg

• Kalcij: 25 mg

• Proteini: 0,68 mg

• Kolesterol: 0 mg

• Masti: 0,10 g

• Magnezij: 10 mg

• Vlakna: 1,5 g 

Aloa vera - prirodni lijek

Aloa vera,  (lat. Aloe Barbadensis M.), je u svijetu poznatija kao Aloe vera Barbadensis Miller. Ime je dobila po botaničaru Milleru koji ju je otkrio na otoku Barbadosu i uvrstio u registar ljekovitog bilja. Prirodno raste samo u predjelima sa toplom i suhom klimom. Najbolje uspijeva u područjima gdje je prosječna godišnja temperatura iznad 22 °C kao što su Karibi ili Meksiko. Aloa ima sabljaste, špicaste listove, sa testerastim ivicama, koji po obliku podsjećaju na ružu i rastu pri zemlji. Iz sredine ruže raste cvijetna drška koja se završava u vidu žutog ili crvenkastog cjevolikog cvijeća. Pripada u porodicu ljiljana i u svijetu je poznato preko 250 vrsta od kojih svega 4 imaju ljekovito djelovanje, a najveće Aloe Vera (Barbadensis Miler).

Od biljke se najviše upotrebljava njezin gel, želatinasta masa koja se nalazi u unutrašnjosti lista. Aloa je hranljiva biljka za svaku stanicu ljudskog organizma i zbog svoje hranjive vrijednosti i izuzetnih ljekovitih svojstava nazivaju je "kraljicom ljekovitih biljaka", a još davno je nazvana eliksirom dugovječnosti. Ustanovljeno je da gel aloe sadrži preko 240 hranjivih i ljekovitih sastojaka i među njima vitamini A, B1, B2, B3, B6, B9, B12, C, E i folnu kiselinu, više od 20 minerala, zatim magnezijum, mangan, cink, bakar, krom, kalcijum, kalijum i željezo kao i imunomodulatori, antioksidansi, imaju protivupalno, antibakterijsko i antivirusno djelovanje.

Ljudskom organizmu su potrebne 22 aminokiseline koje su neophodne za izgradnju bjelančevina. Gel Aloe osigurava 20 od ovih potrebnih aminokiselina. Ono što je još važnije je da ovaj gel osigurava svih osam esencijalnih amionokiselina koje nije moguće proizvesti u ljudskom organmizmu i koje se zbog toga moraju unositi hranom. Obična aloa je imunostimulans (jača opća otpornost, prevencija bolesti - rak, psorijaza, kolagenoze), detosikans (od otrova, alkohola, narkotika), antioksidans (slobodni radikali), ima antivirusno djelovanje (herpes), baktericidno (uništava bakterije), fungicidno (uništava gljivice), antiflogistik (upalni procesi svih sistema), analgetično (smanjuje bolove), adstrigentno (steže površinu kože i sluzokože), laksantno (regulira stolicu), stimulans (regulira status psihe) i antidijabetično (smanjuje nivo šećera).

Riječ Aloe potiče iz latinske forme arapskog naziva „Aloeh“, sirijskog „Alwai“ ili hebrejskog „Halal“, čije je značenje „izuzetno gorka materija“, što ukazuje na izuzetno gorku žutu tekućinu, mlijeko, odnosno sok, koju sadrži biljka a nalazi se neposredno ispod tankog kožastog tkiva (kore). Komercijalni naziv Aloa vera je latinskog porijekla i znači „prava Aloja“. Žuti „ljekoviti“ sok su u ove svrhe koristili još u 4 vijeku prije nove ere. Biljka je radi vlastitog opstanka razvila bogat sadržaj vitamina, aminokiselina, enzima i mineralnih materija da bi osigurala svoj opstanak u oskudnim životnim uslovima.

Sama ljekovitost aloe se nalazi u komponentama koje imaju različite i specijalne energetske vrijednosti. Aloa je biljka koja pripada porodici ljiljana i u svijetu je poznato preko 250 vrsta od kojih svega 4 imaju ljekovito djelovanje, a najveće aloa.

 

Kadulja - prva crta obrane od gripe

Prvi i najbolji napad koji preporučamo za gripu je kadulja. Zbog svojih svojstava i antivirusnih djelovanja kadulja je prva pomoć u obrani tijela.

Kadulja je ljekovita biljka. Ljekovitost kadulje spoznali su još stari Rimljani i antički Grci. U faraonskim grobnicama u Egiptu jedan od glavnih sastojaka smjese za balzamiranje bila je upravo kadulja. U srednjem vijeku spravljao se ljubavni napitak od listova kadulje, rute i latica ruže.

Čaj od kadulje zbog svog jačeg okusa kod nas se koristi i kao vodica za ispiranje usta . No, najčešće se kadulja koristi kao napitak za smanjivanje simptoma i liječenje većinu upala jer je baktericidna, posebno onih u usnoj šupljini. Pročišćava dišne organe, liječi upaljeno grlo, krajnike, te sluznicu u ustima.

Grkljanje i ispiranje usta kaduljom očuvat će vaše zube, te spriječiti pojavu neugodnog zadaha. Preporučljivo je da čaj od kadulje koristite osobe koje se pretjerano znoje, npr. mladi u pubertetu ili žene u menopauzi. Kaduljin čaj je dobar za smirivanje živaca, opušta mišiće te biste ga trebali piti ukoliko primijetite da vam neki mišić titra.

Kadulja sadrži tujon, koji ima antibakterijsko, antifungicidno i antivirusno djelovanje, što je vrlo efikasno kod upale grla. No, treba reći da tujon u većim količinama može imati i nepovoljni učinak, zato ne valja pretjerivati.

Stoga, kod prehlade ili blaže upale grla valja piti čaj od kadulje, sa ili bez meda, a ne odmah posezati za lijekovima. No, kod težih upala, kod većih simptoma, treba otići kod liječnika i konzumirati odgovarajuće antibiotike koje vam propiše liječnik!
 

Bosiljak

Pradomovina bosiljka je Indija. O starosti uzgajanja i uporabe bosiljka rječito govori podatak da su dijelovi te mirisne i ljekovite biljke nađeni u Egiptu, u faraonskim grobnicama u piramidama iz vremena 3500. godine prije Krista!

U starom Rimu, u vrijeme vladavine Gaja Julija Cezara, rimskog vojskovođe i državnika, bosiljak je bio vrlo cijenjena ljekovita, začinska i ukrasna biljka.
 U srednjem vijeku, u XII. stoljeću, svećenici su bosiljak donijeli s Istoka u Europu, gdje se ubrzo udomaćio i danas se mnogo uzgaja u vrtovima, širom svijeta, kao ukrasna, začinska i ljekovita biljka. Ima zemalja gdje se ta stara ljekovita biljka uzgaja i plantažno, za industrijsko dobivanje eteričkog ulja.

Talijanska se kuhinja gotovo ne može ni zamisliti bez bosiljka – kao najpoznatijeg začina.

Bosiljak je jednogodišnja biljka, visine 40 do 60 centimetara. Listovi se nalaze na dugim peteljkama, jajolikog su oblika, ravni ili malo nazupčani. Cvjetovi su bijele, ružičaste ili crvene boje. Cijela biljka, a posebno njeni listovi imaju vrlo jak i ugodan miris, posebno prije i u vrijeme cvjetanja. Cvate od lipnja do kolovoza.

Bosiljak ubran u srpnju, u vrijeme cvatnje, ima veću ljekovitost od onog ubranog u jesen.

Ljekovitost bosiljka

Listovi bosiljka koriste se kao sredstvo protiv nadimanja, za jačanje želuca i poticanje teka, kod neuroze, psihičkih nemira i nesanice. Ta čudesna biljka može se s uspjehom uzimati kod katara želuca, upale crijeva, kod pojave trovanja u želucu i crijevima, kod želučanih grčeva, povraćanja, kod nadutosti i začepljenja, odnosno lijenosti crijeva. Bosiljak se pokazao korisnim i kod plućnih bolesti, a posebno kod početnih stanja tuberkuloze pluća. Također se uspješno primjenjuje u liječenju mnogih bolesti mokraćnih organa, kod upale bubrega, katara mokraćnog mjehura ili bolnog mokrenja. Čaj od bosiljka, također, povećava mliječnost kod dojilja. Kod bijelog cvijeta, odnosno prekomjernog izlučivanja iscjetka iz rodnice – uslijedit će brzo ozdravljenje ako se primijeni terapija bosiljkom.Sok iscijeđen iz svježeg lišća bosiljka, nakapan u uho, liječi upalu uha, a svježe lišće, stavljeno u nos, uklanja hunjavicu.

Sjemenke bosiljka, samljevene u prah, koriste se kod bolesti mokraćnih organa, posebno kod upale mokraćnog mjehura. Dovoljno je uzeti na vrhu noža prah samljevenih sjemenki bosiljka i popiti s decilitrom mlake vode, dva do tri puta dnevno.

Bosiljak liječi bolesnu jetru, vodenu bolest i uloge (giht).

Izvor: www.uprolazu.com

Cikla, crvena repa, crvena blitva

Korjenasta dvogodišnja biljka koja prve godine u zemlji razvija korijen okruglog ili cilindričnog oblika jake crvene boje, a nadzemno rozetu velikih zelenih do crvenih listova prožetih crvenim žilama. Sljedeće godine razvija se stabljika s brojnim neuglednim cvjetovima skupljenim u paštitaste cvatove koji će donijeti sjeme i uginuti. Pripada obitelji lobodnjača. Poznata je prehrambena namirnica s ljekovitim svojstvima. Nastala je od divlje vrste, sea-beet, porijeklom s obala Europe, sjeverne Afrike i južne Azije. Divlji oblik cikle nije imao razvijen korijen, pa se upotrebljavalo samo lišće. I danas raste u širem obalnom pojasu Sredozemnog i Crnog mora.

Korijen se počeo koristiti prije 2000 godina nakon modifikacije, a prvi su ga u ljekovite svrhe počeli upotrebljavati Grci i Rimljani kao lijek za stvaranje krvi, te kod malarije. Koliko su je cijenili potvrđuje i činjenica da je otisak cikle nađen na srebru Apolona u njegovom hramu u Delfima. Proizvodnja korijena u današnjem obliku poprimila je veće razmjere u 16 stoljeću. Široka popularnost ove namirnice tada se iz Europe preselila i na ostale kontinente.

Dugo se vremena cikla pripremala najčešće ukiseljena za zimnicu. Međutim, njezina prava ljekovita svojstva dolaze do punog izražaja u svježem soku ili svježoj salati. Sok je slatkast, malo zemljani a tekstura mu je glatka i baršunasta. Mnogi zaziru od pijenja svježeg soka zbog njegove tamno crvene do ljubičaste boje.

Pomiješan sa sokom od mrkve, jabuke i naranče te sa malo meda izvanredno je ljekovit napitak. Prirodni je antianemik, antibakterik, antikarcinom, antipiretik, antioksidant, antisklerotik, detoksikant, diuretik, remineralizant.

Cikla je bogata antioksidantima, vitaminima i mineralima. Sadrži vitamine B1, B2, B3, B6, C, te minerale magnezij, kalij, kalcij, fosfor, jod, željezo, sumpor, brom, litij, rubidij, celzij, stroncij i kobal. Ljekovitost cikle je i znanstveno dokazana. Medicinska istraživanja koja se provode potvrđuju da se zbog visokog sadržaja antioksidanata, željeza, bora te folne kiseline može slobodno svrstati u supernamirnicu.

Trudnice i buduće majke, pijte sok od cikle, jedite ciklu svježu na salatu uključujući i lišće. Cikla ima visoki sadržaj folne kiseline koja može spriječiti mnoge bolesti kod novorođenčadi. Folna kiselina jedan je od najvažnijih vitamina B skupine koja sudjeluje u izgradnji novih stanica i razvoju živčanog sustava fetusa.

Svježi sok od korijena cikle poznati je borac protiv kancerogenih bolesti, naročito leukemije zahvaljujući antocijaninu, tvari koja cikli daje crvenu boju. Antocijanin blokira rast tumorskih stanica i uspješno otklanja posljedice štetnog zračenja neutralizirajući slobodne radikale i sprečavajući oštećenje staničnog tkiva. Da bi rezultati u liječenju bili vidljivi, potrebno je piti 1 litru svježeg soka dnevno. Zasladiti se može medom. Sok je potrebno piti i dva mjeseca nakon povlačenja bolesti. Sok možemo lako sami napraviti cijedeći sitno naribanu ciklu preko gaze ili upotrijebiti sokovnik. U iscijeđeni sok dodati meda i dobro izmiješati drvenom kuhačom. Napitak je odmah spreman za konzumiranje.

Izvanredna kvaliteta elementarnog željeza iz cikle pomaže kod anemije, obnavlja i čisti krv. Tome doprinose i male količine kobalta koji sudjeluje u stvaranju vitamina B 12 koji je neophodan za stvaranje eritrocita.

Uspješno regulira krvni tlak i stimulira cirkulaciju za što su zaslužni betain i betanin koji povoljno utiču na krvne žile, smanjuju kolesterol i potiču rad jetre. Visoka razina nitrata u soku od cikle djeluje slično kao aspirin u sprječavanju stvaranja krvnih ugrušaka te naslaga na krvnim žilama. Jedna čaša soka dnevno mogla bi vam pomoći u regulaciji krvnog tlaka i opskrbiti vas vitaminima, mineralima i enzimima koji će vam podići energiju i pomoći organizmu u čišćenju od otrova.

Kod problema masnoća u krvi dodajte soku od cikle svježe iscijeđeni limun. Sok pijte tri tjedna po 0,5 dl tri puta dnevno. Nakon toga napravite kontrolu masnoća u krvi.

Pijte sok od cikle da bi lakše i dulje vježbali. Betacyanin iz cikle povećava prijenos kisika u krvi čime nam daje veću energiju i izdržljivost. Dobra opskrbljenost tjelesnih stanica kisikom vrlo je važna i u izgradnji novih stanica i zaštiti od mnogih bolesti.

Cikla pospješuje rad probavnog trakta, naročito želuca, crijeva, jetre, žuči i mokraćnih organa. Također pospješuje rad nadbubrežne žlijezde.

Jod iz cikle vrlo je dragocjen i učinkovit kod ateroskleroze, a u kombinaciji sa selenom uspješno sudjeluje u usporavanju starenja i čišćenju organizma.

Sirova cikla lako je probavljiva, ljekovita, niske energetske vrijednosti – 45 kcal na 100 g svježe namirnice. Kuhanjem gubi svoja ljekovita svojstva. Da bi sačuvali ljekovitost možemo je najprije napola skuhati u malo vode i nakon toga ispeći. Očistimo je i pripremimo na salatu.

Cikla ima zagrijavajuća svojstva pa je stoga idealna namirnica za hladne zimske dane (ayurvedi).

Sok od cikle nemojte početi uzimati u velikim količinama već ga uvedite postupno. Početne velike količine mogu izazvati vrtoglavicu zbog eliminacije toksina iz organizma. Čišćenje organizma bit će uspješnije ako ćete uz sok uzimati više tekućine. Želimo li dobro sebi i svojim bližnjima nazdravimo svaki dan sa čašom soka od cikle. Nemojmo dozvoliti da i sami budemo dio statistike u kojoj 70 % Hrvata nepotrebno pije antibiotike i time doprinosi razvoju superbakterije.

Jačajmo imunitet čašom vitaminskog soka – soka od cikle. Sok je ukusan i djeci i odraslima. Ocijedite jednaku količinu cikle, mrkve, jabuke i limuna po želji. U iscijeđeni sok umiješajte meda prema želji. Super sok da se zaštitimo od virusa i bakterija u ovo tmurno vrijeme koje nam slijedi.

I još jedna stvar. Nemojte se uplašiti ako će vam mokraća i stolica biti crvenkasti. To je samo crvena boja cikle.

Priroda je naša prava ljekarna i za svako godišnje doba pripremila je ono što nam je najviše potrebno. Cikla je naše dragocjeno zimsko povrće koje zaslužuje da bude često na našoj trpezi a pripremiti se može na bezbroj načina.

Ciklu možemo upotrebljavati sirovu, kuhanu ili pečenu. Recepata za pripremu ima mnogo. Sirova, sitno narezana može se samo malo posoliti i preliti sa malo maslinova ulja i limunova soka. Kuhana ili pečena cikla, tanko narezana može se poslužiti sa prelivom od senfa. Pjenasto izmiješati 2 žlice maslinova ulja, 1 žlica senfa, malo octa i soli. Od cikle možemo napraviti krem juhu tako da ciklu skuhamo u posoljenoj vodi i usitnimo štapnim mikserom. Po želji s ciklom možemo kuhati malo krumpira, đumbira ili nekog drugog začina prema vlastitoj želji. Gotovu krem juhu ukrasimo vrhnjem. Uz pomoć njezinog soka možemo napraviti crvene palačinke.

Cikla - prirodni lijek

Cikla je jedinstvena zbog visokog sadržaja anti-kancerogenih tvari i karotenoida. Ovo povrće je također odličan izvor folne kiseline. Cikla je prepuna  antioksidanata, koji štite organizam od prijevremenog starenja i pomažu u borbi protiv mnogih bolesti.

 Betacyanin je pigment, koji daje cikli njezinu crvenu boju. Ovaj pigment se apsorbira u krv i povećava sposobnost krvi prenositi kisik i do 400%.

Nemojte baciti lišće cikle. Ono je bogato beta-karotenom, folnom kiselinom, klorofilom, kalijem, vitaminom C i željezom. Od lišća cikle možete napraviti zeleni kašasti sok ili pripremiti ga kao špinat.

 Ljekovita svojstva cikle:

• Cikla je tradicionalni lijek  za leukemiju. Ovo povrće sadrži aminokiselinu betain, koja ima antikancerogena svojstva. Terapija ciklom, koja podrazumijeva svakodnevno uzimanje soka od cikle ili sirove ribane cikle, ima pozitivan učinak na leukemiju i mnoge druge vrste raka.

• Redovito konzumiranje cikle pomaže protiv bolesti, uzrokovanih oksidativnim stresom.

• Vlakna, koja sadrži cikla, mogu smanjiti razinu kolesterola u krvi i do 40%.

• Poznato je da cikla normalizira krvni tlak.

• Cikla pomaže u očuvanju elastičnosti arterija. Redovito konzumiranje cikle može spriječiti proširene vene.

• Iako količina željeza, koju sadrži cikla, nije jako visoka, njegova kvaliteta je izvanredna. Željezo iz cikle je moćno sredstvo za čišćenje organizma od toksina i izgradnju krvi. Upravo zbog toga cikla je efikasna u liječenju mnogih bolesti, uzrokovanih toksinima.

• Cikla se posebice preporučuje trudnicama zbog visokog sadržaja folne kiseline. Folna kiselina može spriječiti mnoge bolesti u novorođenčadi.

• Sok od cikle stimulira rad jetre i žuči i sprečava zatvor.

• Sok od cikle u kombinaciji sa sokom mrkve je odličan lijek za giht, bolesti bubrega i žučnog mjehura

• Poznato je da cikla može pomoći i kod mnogih drugih bolesti: glavobolje, zubobolje, dizenterije, krstobolje, kožnih problema, menstrualnih bolova itd.

 Kako konzumirati ciklu?

Ciklu možete konzumirati u kuhanom ili sirovom obliku. Tokom kuhanja cikla na žalost gubi neke vrijedne sastojke, zbog toga sirova cikla ima najveća terapeutska svojstva.

Tokom zimskih mjeseci popularna je kisela cikla, koju možete pripremiti i na sirovojelski način. Sirovu ciklu također možete naribati i dodati u Vašu omiljenu salatu.

Izvor: http://www.alternativa-za-vas.com

Propolis kao prirodni antibiotik

Često nazivan 'prirodnim penicilinom', propolis ima vrlo učinkovita antibakterijska, antivirusna, antiseptička, antifungalna i antibiotska djelovanja.

Aromatična smola biljnog porijekla koju skupljaju pčele medarice iz pupova lišća, kore drveća, najčešće topole, breze, bora, jele, johe, vrbe, divljeg kestena, jasena, različitih vrsta roda Prunus sp., Rosaceae, brijesta, hrasta, te drugog bilja temelj je za izradu propolisa. Naime, ovu smolu pčele nose u košaricama, kao i pelud, a skupljaju je čeljustima te u nju ugrađuju svoje enzime iz sline i smolaste supstancije nastale digestijom peluda.

Krajnji proizvod naziva se propolis. Nose ga natrag u svoje košnice, gdje se spaja s pčelinjim voskom, te ga pčele 'radnici u košnici' upotrebljavaju da bi zapečatile i sterilizirale gnijezdo kolonije. Ova upotreba koristi antibakterijsko i antifungalno djelovanje propolisa u zaštiti kolonija od bolesti. Pčele skupljaju propolis najviše u jesen, kad se, po instinktu, spremaju za zimu.

Medari skupljaju propolis tako što ga stružu s drvenih dijelova košnica ili upotrebljavaju specijalno konstruirane "prostirače za skupljanje". Sirovi proizvod prolazi kroz sekundarni proces u kojem se uklanjaju pčelinji vosak i druge nečistoće prije same upotrebe u prirodnim proizvodima (npr. tablete, tinkture, masti, pića).

Složeni sastav

Propolis sadrži drvne smole i balzame, pčelinji vosak, aromatična i eterična ulja te pelud. Ostali sastojci uključuju bioflavonoide (najvažnija komponenta u propolisu, njihovo antioksidativno djelovanje pomaže u održavanju zdravog sustava), vitamine u vrlo malim količinama, većinom vezanim za sastojke peluda (B1, B2, B6, C, nikotinska kiselina, pantotenska kiselina), rudne tvari (Fe, Cu, Mn, Al, Zn) te mikroelemente (Na, K, Mg, Ca, Ba, B i Se u tragovima, Sr, Cd, Si, Pb, Ni, Cr, Ti, Ag, Co, Mo, V). Do danas je identificirano najmanje 180 različitih sastojaka u propolisu.

Kemijski sastav propolisa vrlo je varijabilan zbog velikog broja bilja koje posjećuju pčele medarice pri samom skupljanju propolisa. Identificirano je najmanje 67 vrsta biljaka s kojih je skupljan propolis. Varijacije u sastavu pčelinjeg voska zbog sirovog propolisa isto utječu na kemijski sastav. Do danas je poznato više desetaka kemijskih sastavnica propolisa koje su svrstane u nekoliko skupina.

Prirodni penicilin

Ljudi upotrebljavaju propolis u različite svrhe već od davnih vremena a pogotovo u medicinske zbog njegovog širokog spektra djelovanja. Često nazivan "prirodnim penicilinom", pčelinji propolis ima vrlo učinkovita antibakterijska, antivirusna, antiseptička, antifungalna i antibiotska djelovanja.

Propolis ima široku primjenu kod različitih infektivnih i upalnih bolesti. Iako sadrži smjesu nekoliko farmakološki aktivnih komponenti, kao što su polifenoli i terpeni, kvaliteta kontrole proizvoda koji sadrže propolis osniva se na identifikaciji samo jednog flavonoida, galangina.

Farmakološki najvažniji sastojci propolisa su flavonoidi (flavoni, flavonoli i flavanoni) i različiti fenoli i aromati. Smatra se da su flavonoidi velikim dijelom odgovorni za biološku aktivnost propolisa, iako su uključene i ostale fenolne komponente. Najmanje 38 flavonoida nađeno je u propolisu.

Zna se da propolis ima široki spektar terapeutskih učinaka. Između ostalog, ima antimikrobno (antibakterijsko, antivirusno, antifungalno) djelovanje, protuupalno te regeneracijsko djelovanje (zacjeljuje rane i obnavlja oštećeno tkivo), zatim imunostimulacijsko, anestetičko, spazmatično djelovanje, pa antikancerogeno (antitumorsko) djelovanje, kardiovaskularno djelovanje (učvršćuje strukture kapilara) i naposljetku antioksidativno djelovanje.

vitamini.hr

   

Izbijelite zube kod kuće uz prirodne recepte

Izbjeljivanje zubi je skup postupak, ali jednako učinkoviti su i recepti iz kućne radinosti. Soda bikarbona, neizostavan sastojak svake kuhinje, između ostalog čisti i izbjeljuje zube. Jednako kao što su to činile vaše bake i vi možete pomiješati žličicu sode, malo soli i dodati nekoliko kapi octa i mješavinom oprati zube. Isti postupak možete ponoviti dva do četiri puta na mjesec.

Pasta od limuna za blještav osmijeh

Isti učinak ima i domaći recept od limuna i sode bikarbone. U posudu stavite 1/4 šalice sode bikarbone i dodajte sok svježe polovice iscjeđenog limuna. Nakon toga smjesu nanesite na zube i ostavite da djeluje tri minute, ali nikako ne duže kako ne biste oštetili caklinu. Poslije obavezno operite zube pastom, a postupak možete ponoviti jednom na tjedan.

Jagode - instant rješenje za bjelje zube

Ako želite bez imalo muke izbijeliti zube iskoristite jagode koje najprije izgnječite, a potom njima protrljate zube. Potom zube operite pastom kako šećer i kiseline, inače sastavni dio ovog crvenog voća, ne bi oštetile caklinu.

Vodica za usta od jabučnog octa

Jabučni ocat pomaže u uklanjanju mrlja i izbjeljivanju zubi te ubija štetne bakterije u usnoj šupljini. U čašu vode stavite žličicu octa i njime isperite usta, a potom zube operite pastom. Postupak možete ponoviti svaki dan, no s jabučnim octom treba biti oprezan jer može oštetiti caklinu, zbog čega domaća za vodica za usta treba biti jako blaga.

Kora naranče ili limuna čini čuda

Želite li bez puno pripreme izbijeliti zube na priroda način jednostavno iskoristite koru naranče ili limun. Unutarnjom stranom kore istrljajte zube i potom isperite pastom. Postupak možete ponoviti i nekoliko puta na dan kako bi rezultati bili što brže vidljivi.

I lovorov list pomaže

Zubi će biti bijelili ako ih operete mješavinom lovorovog lista i sušene kore naranče. U posudu stavite jednaku količinu mljevenog sušenog lovorovog lista i sušene mljevene kore naranče te dodajte malo vode kako bi se smjesa povezala. Nanesite na zube i ostavite da djeluje tri do četiri minute te potom isperite pastom za zube.

Borovnice i riblje ulje čuvaju dobar vid

Mnogo je bolesti i faktora koji mogu dovesti do problema s očima. Na neke, poput onih nasljednih, se ne može utjecati, no druge možemo prevenirati pravilnom prehranom. Saznajte sve o očnim bolestima i najugroženijim skupinama .

Svaki čovjek najkasnije bi, najkasnije od svoje 65. trebao svake dvije godine kontrolirati vid, tvrde liječnici. Postoje četiri najčešće bolesti koje kod starijih osoba mogu dovesti do gubitka vida, a to su očna mrena ili katarkta, makularna degeneracija, glaukom i dijabetička retinopatija.

U prosjeku, jedna od pet osoba starijih od 74 godine ima katarktu jer za njezin nastanak rizik predstavlja starenje samo po sebi, pušenje, alkohol, smanjeno uzimanje vitamina, izloženost UV zrakama... Simptomi se razlikuju od osobe do osobe, ali u principu do gubitka vida dolazi postepeno u jednom ili oba oka.
Osobe s katarktom osjetljive su na blještavilo. Liječi se operacijom, a 90 posto operiranih pacijenata ima poboljšan vid i za 40 posto.

Makularna degeneracija vodeći je uzrok totalnog gubitka centralnog vida kod starijih osoba. Centralni vid je, za razliku od perifernog, potreban za čitanje, gledanje televizije, prepoznavanje lica, vožnju auta...Centralni vid se obavlja putem žute pjege ili makule koja je malo centralno područje mrežnice na koji se fokusira slika predmeta kojeg gledamo. U samom centru makule nalazi se manje udubljenje, foveola, gdje su gornji slojevi mrežnice razmaknuti i gdje nema krvnih žila. U tom dijelu najveća je zastupljenost čunjića i to je mjesto najjasnijeg vida.

Makula je izrazito metabolički aktivna i zahtjeva bogatu opskrbu krvlju što je omogućeno kroz krvne žile mrežnice i žilnice. Posebno je važna uloga pigmentnog sloja mrežnice koji vrši izmjenu tvari između mrežnice i žilnice. Rizični faktori za makularnu degeneraciju su genetika, svijetla koža, pušenje... Očituje se iznenadnim gubitkom centralnog vida. Nažalost, nema specifične terapije za makularnu degeneraciju , ali se koristi visoka doza beta karotena, vitamina E i C i cinka.
Glaukom predstavlja skup bolesti oka kod kojih dolazi do oštećenja očnog živca i može, ukoliko se ne liječi, rezultirati potpunim gubitkom vida. Kod normalnog, zdravog oka, stanice cilijarnog tijela neprestano izlučuju tekućinu koja vlaži očnu leću, šarenicu i rožnicu , a ima i metaboličku ulogu. Ona se zove očna vodica i otječe iz oka kroz komorični kut.

To je složena mreža tkiva na spoju šarenice i rožnice. Smatra se kako u mnogim slučajevima oštećenje očnog živca nastaje zbog povećanog tlaka u oku, koji je rezultat nakupljanja spomenute tekućine u oku i nemogućnosti normalne drenaže oka. Međutim, oštećenje živca ponekad se javlja i kod osoba koje nemaju povećan očni tlak, pa liječnici vjeruju kako je glaukom bolje definirati kao neurodegenerativnu bolest, a ne samo kao bolest visokog očnog tlaka. Simptomi glaukoma su bol u oku, glavobolja, mučnina i povraćanje.

Dijabetičari su u velikoj opasnosti od gubitka vida. Medicinski termin za ovu vrstu bolesti je dijabetička retinopatija. Česta je kod ljudi koji imaju dijabetes veoma dugo i koji nije dobro kontroliran. Ostali faktori koji mogu povećati rizik od pojave ove bolesti su slaba funkcija bubrega, visok kolesterol i povećan krvni tlak.
svi dijabetičari vid trebaju kontrolirati jednom godišnje, a oni sa raznim znakovima retinopatije i češće.

Želite li sačuvati dobar vid morate obratiti pažnju i na prehranu. Očima ne smije nedostajati vitamina važnih za njihovo funkcioniranje. U prehrani povećajte unos antioksidansa, vitamina A, C i E. Namirnice u kojima ih možete pronaći su mrkva, špinat, riba, agrumi, jaja, kikiriki i smeđa riža.
Smatra se da zdravlju očiju od svih namirnica najviše pridonose borovnice. Nije važno suhe ili svježe, njima ćete sigurno pomoći očuvanju zdravog, ali i poboljšanju vida.

Ukoliko nemate priliku kupiti borovnice zamjeniti ih može sok. Potrudite se pronaći onaj bez konzervansa i prirodni. Koristiti će vam sok od naranče, borovnice u koji ste dodali 1 žlicu ribljeg ulja. Umjesto gaziranih pijte sokove od naranče, mrkve ili grejpa.

Izvor: nacional, autor: Andrea Belin

5 razloga zašto biste danas trebali pojesti jabuku

Osim što su ukusne, jabuke su iznenađujuće važan izvor korisnih sastojaka za naš organizam. Smanjenje kolesterola, težine i poboljšanje 'inteligencije' samo su neke od posljedica redovitog konzumiranja ovog uvijek dostupnog voća.


Pružaju duži osjećaj sitosti
S obzirom da ih je potrebno duže žvakati, voćni šećer iz jabuka sporo i postepeno ulazi u organizam i održava razinu šećera i inzulina stabilnom. Za razliku od jabuke, slatkiši utječu na nagli porast šećera u krvi i privremenu sitost, no ta razina se jednako naglo i snizi, glad se vrati, a kalorije ostaju. No jabuke daju duži osjećaj sitosti upravo zbog postepenog unosa šećera, a sadrže minimalan broj kalorija, pa je njihova važnost u održavanju ravnomjerne težine neupitna.

Poboljšavaju rad dišnih puteva
Prema nedavnom britanskom istraživanju, djeca čije su majke često konzumirale jabuke tijekom trudnoće imaju mnogo manje šanse obolijevanja od astme, tumora i drugih bolesti dišnih puteva od djece čije majke nisu često jele jabuku.

Gutaju kolesterol
Zahvaljujući pektinu i polifenolu koje sadrže, jabuke djeluju na smanjenje razine kolesterola i sprečavaju njegovo nakupljanje u krvnim žilama. Za još bolji učinak, nemojte guliti koru jabuke jer je i ona bogata ovim sastojcima kao i središnji dio.

Suzbijaju rak
Osobe koje jedu jednu jabuku dnevno imaju čak do 42 posto manje mogućnosti obolijevanja od raka. Talijanski istraživači su dokazali da neki sastojci u jabukama sprečavaju širenje stanica zahvaćenih tumorom. A ovaj postotak svakako nije zanemariv.

Čine nas pametnijima
Spojem određenih sastojaka iz jabuke s enzimima u ljudskom organizmu nastaje neurotransmiter acetilkolin čija je uloga prijenos impulsa između živčanih stanica. Jednostavno rečeno, što više jabuka pojedemo, to će snažnije biti djelovanje acetilkolina, što utječe na poboljšano pamćenje, koncentraciju i učenje.

Izvor: zadovoljna.hr

Ehinacea - prirodni antibiotik

U alternativnoj medicini ehinacea slovi za izuzetno djelotvornu biljku i koristi se protiv mnogih bolesti. Posebno je djelotvorna kod čestih infekcija koje se zaliječe antibioticima, ali se ponovo vraćaju, kao što je slučaj kod ponovljenih infekcija grla, dišnih puteva, uha...

Uspješna je i kod liječenja gingivitisa, odnosno upale desni, kao i kod paradentoze. Preporučuje se i za liječenje afti, gljivičnih infekcija usta i crijeva. Stimulira jetru i bubrege u procesima detoksikacije, dok je dobra prevencija od bronhitisa, oboljenja prostate.

Ehinacea je moćan antioksidans i djeluje na kancerogene stanice. S vitaminom C i propolisom ima sinergično djelovanje, odnosno pojačava njihov utjecaj.

Prirodni lijekovi za grlobolju

Infekcije usta i ždrijela, osjećaj grebanja, bol u grlu, otežan govor ili gutanje su česti u ovo doba godine. Uobičajeni uzrok je virus ili bakterija, iako iritacija grla također može biti uzrokovana pušenjem, suhim zrakom ili alergijskom reakcijom.

Što možete učiniti ako vam je upaljeno grlo?

Za brzo i učinkovito olakšanje pokušajte sa starinskim lijekom, slanom vodom. Sol djeluje kao blagi antiseptik. Otopite pola žličice soli u čaši tople vode, isperite grlo i ispljunute. Ponovite do četiri puta na dan. Možete i ispirati grlo sa sodom bikarbonom i vodom.

Postavite posudice s vodom na radijatore ili nabavite ovlaživač zraka. Vlaga u zraku će vam pomoći da grlo ne bude previše suho. Ako nemate ovlaživač, stavite zdjelu vode na radijator svake noći.

Prestanite pušiti. Dim cigarete je vrlo iritantan za sluznicu grla.

Dišite kroz nos, a ne kroz usta. To je prirodan način da ovlažite zrak koji udišete.

Ako često imate problema s upaljenim grlom, kupite novu četkicu za zube. Bakterije koje se sakupljaju na četkici mogu vas ponovno zaraziti.

Ojačate imunološki sustav tijekom sezone prehlade i gripe vitaminima, ljekovitim biljem i pravilnom prehranom. Vitamini C i E, minerali cink i magnezij, češnjak, đumbir i shiitake gljive samo su neki od izbora koje imate na raspolaganju.

Med se odavno koristi kao lijek za upaljeno grlo. Ima antibakterijska svojstva, a to može pomoći ubrzati ozdravljenje. Također izvlači vodu iz upaljenih tkiva, a time se smanjuju otekline. Dodajte med u šalicu vruće vode ili biljne čajeve.

Vruća limunada s medom također može olakšati bol. Kombinirajte sok od pola limuna s toplom vodom.

Uzmite vitamin C. Bilo da je vaša grlobolja uzrokovana prehladom, gripom ili gnojnom upalom, ovaj vitamin pomoći će ojačati imunološki sustav i poboljšati borbu s infekcijom.

Echinacea ima antibakterijska i antivirusna svojstva koja će ubrzati ozdravljenje.

Češnjak je moćan saveznik u borbi s infekcijama. Sušeni češnjak ima antibakterijska i moćna antiseptička svojstva.

Izvor: CentarZdravlja.net

Kupus kao lijek

Kupus sadrži mnogo vitamina C, kalcija, kalija, vitamin A, B1, B2, te druge ljekovite sastojke. Zdraviji je sirovi kupus od kuhanog i zdravi su i ljekoviti ukiseljeni kupus i rasol...

Oblozi od kupusa djelotvorni su lijek protiv reumatskih bolova, posebice lumbaga i ishijasa. Kupusov list treba oprati, izrezati debele žile, listove izglačati valjkom ili bocom da budu ravni, staviti ih na oboljelo mjesto, pokriti suhom lanenom krpom i pričvrstiti zavojem. Oblozi se mijenjaju tri puta dnevno.

Protiv išijasa može se skuhati list kupusa i dok je još topao staviti na oboljelo mjesto. Listove kupusa možemo izglačati glačalom i zagrijane staviti na bolno mjesto.
Dva puta dnevno stavljaju se oblozi na rane od proširenih vena, i to od stopala prema koljenu.
Listovi kupusa se stavljaju na opekline, rane, čireve i na čelo protiv migrene.
Kod bronhitisa treba staviti tri-četiri lista kupusa na prsa i leđa gdje je bol najžešća, pričvrstiti zavojem i ostaviti cijelu noć.
Umjesto kupusova lišća za oblog može poslužiti i rasol. Oblog valja ugrijati i mijenjati svakih pola sata do 45 minuta, a ako jako nagriza treba ga razrijediti vodom. Taj oblog pomaže kod uboda kukaca, upaljenih vena i čireva.
Jedna do dvije čaše rasola pomaže kod kroničnog zatvora, upale crijeva, mamurluka i promuklosti.

Tri čaše dnevno pomoći će kod čira na želucu i dvanaestercu.

Rasol je vrlo ljekovit, no ne smije biti slan (ako je slan treba ga razrijediti vodom). Svakih pola sata jedna velika žlica rasola može pomoći pročišćavanju bronha od kroničnog kašlja - treba ga uzimati dulje vrijeme-4-6 tjedana. Kod plućnih bolesti djelotvoran je sok od crvenog kupusa, iako slično djelovanje imaju i sokovi od drugih vrsta kupusa.
Sirovi kupus, ako se često jede pomoći će kod slabokrvnosti, nesanice, depresije i neuroze.

Brusnica

Aktivne tvari: sadrži organske kiseline (jabučna, limunska, kininska, benzoična, hipurična) i proantocijanidine (OPC) jedinstvene za ovaj plod.

Omogućuju joj da djeluje kao anti-adherentni faktor koji inhibira adheziju (vezivanje) patogenih bakterija u urinarnom traktu. Djelovanje: potiče čišćenje mokraćnog sustava, te pomaže u slučaju urinarnih infekcija. Može se koristiti i preventivno za čuvanje zdravlja urinarnog trakta.

Prema najnovijim istraživanjima prirodni ekstrakt brusnice djeluje antibiotski na infekcije, bez opasnosti na razvoj otpornosti organizma prema lijeku ili pojavljivanja gljivica, koje su posljedica čestih uzimanja antibiotika. Preporučuje se: zbog visokog udjela polifenola već dugo koristi u liječenju raznih unutarnjih infekcija. Njeni antioksidansi uspješno djeluju u prevenciji raznih bolesti, ispirući uzročnike bolesti sa stjenki probavnog trakta i unutarnjih organa.

Kopriva - prvi dio

Ponekad, u potrazi za rješenjem naših zdravstvenih problema, zaboravimo na to, da nam je priroda već dala sve potrebno za zdravlje i da su nam da dohvat ruke prirodni i besplatni lijekovi.

Tako sam i ja bila iznenađena, kada sam naišla na ovaj članak, koji govori o običnoj koprivi. Iako smo svi ponešto čuli o ljekovitosti koprive, ne znam koliko nas je svjesno toga, koliko je ona zapravo ljekovita.

Članak je preveden sa engleskog, ime doktora na žalost je nepoznato.

"Kopriva je jedna od najkorisnijih ljekovitih biljaka. Kad bi ljudi shvatili, koliko je ova biljka ljekovita, sadili bi samo koprive. Svi dijelovi koprive - stabljika, lišće, korijen i cvijet - imaju ljekovita svojstva. U drevna vremena kopriva je bila vrlo cijenjena. Na slici Albrechta Duerer (1471 - 1528) možemo vidjeti anđela sa koprivom u rukama.

Švedski znanstvenik Abbe Kuenzle tvrdi, da bi kopriva odavno nestala sa lica zemlje, ako ne bi imala žalce. Životinje i insekti bi ju odavno pojeli.

Jednom sam dao savjet majci sedmero djece, koja je od svog zadnjeg poroda patila od glavobolje i ekcema, da pije čaj od koprive. U kratkom vremenu riješila se ekcema i glavobolje. Pošto ekcem ima unutarnji razlog, treba ga liječiti uzimajući trave koje čiste krv.

Kopriva je najbolja biljka za čišćenje i poboljšanje krvi. Pozitivno djeluje na gušteraču i pomaže snižavanju šećera u krvi. Kopriva liječi upale urinarnog trakta i stimulira rad crijeva. Zbog toga koprivu preporučuju kao dio proljetnog čišćenja organizma.

U biljnoj medicini čaj od koprive se koristi za bolesti jetre i žući, za poremećaje sna, kod tumora slezene, za grčeve u stomaku, čireve, bolesti pluća itd. Čaj se pije 4 tjedna. Nemojte čaj zakuhati, jer će to uništiti dragocjene sastojke. Možete piti 1 čašu čaja od koprive svaki dan tokom cijele godine, radi prevencije. Čaj od koprive također je blagotvoran kod virusnih i bakterijskih infekcija.

Ako imate manjak željeza u organizmu i osjećate se umorno i beskorisno, kopriva je to što Vam treba! Kopriva sadrži puno željeza, i uspješno se koristi kod anemije. Nakon određenog vremena, opet ćete se osjećati puni energije i zdravlja.

Jednom mi je došla mlada žena, koja je izgledala anemično. Osim nedostatka željeza, imala je probleme sa želucem, žučnim mjehurom i patila je od glavobolje. Preporučio sam joj čaj od koprive. Nakon nekog vrjemena opet sam ju sreo, a ona mi je sa oduševljenjem rekla, kako joj je brzo pomogao čaj od koprive. Cijela se njezina obitelj okrenula prirodnom načinu liječenja.

Čaj od koprive je diuretik i zbog toga se može koristiti kod vodene bolesti. Izgrađuje krv i zbog toga je dobrotvoran kod mnogih bolesti krvi. U kombinaciji sa drugim ljekovitim biljem, kopriva se može uspješno koristiti za liječenje leukemije. Ljudi, koji pate od alergije, uključujući peludnu groznicu, također bi trebali piti čaj od koprive.